Juce je bio dan 3 nakon izlaska iz bolnice. Nisam nista kuhala 
Muz i curice su isli na Easter Show (na zalost bez mene) i donijeli hrpu turskih Gözleme (punjenih spinatom i feta sirom) da zajedno veceramo.
A za rucak sam imala sendvic – mala mekana zemicka i parizer… kao nekada u osnovnoj skoli na velikom odmoru Kad je vidjela da spremam sendvic, moja cetverogodisnja cerka je upitala: “A za koga je to?” A ja joj rekoh: “Za mene. Za piknik”. Gleda ona mene cudno, ono kao “kakav crni piknik, ne mozes mrdnut nikuda sa takvom nogom”, al’ ne rece nista. Kad su se uvece vratili (a i opet par dana kasnije) pita ona mene: “Kako je bilo na pikniku?”
Danas je 4. dan nakon operacije. Pitanje je bilo “sta bih mogla danas napraviti za veceru”. Pica je nekako izgledala jednostavno… bez puno hodanja Nadam se da mi niko nece zamjeriti ako kazem da je ovo jedna perfektna pica… perfektna domaca pica. Kada sam pocela picu praviti po ovom receptu, Mario je odlucio da nece vise kupovati picu. Izjavio je da nema restorana koji pravi bolju picu, a rijetki su koji naprave istu ili slicnu. Kakva pohvala A meni je to super lagano i zacas, pa prilicno cesto pravim. Jos kada imamo vremena da upalimo rostilj na drveni ugalj, onda ukus i miris budu bas onako bozanstveni. Moram priznati da je meni pica jedno od jela koje uvijek mogu jesti. Nema veze da li sam sita ili bolesna ili sta ja znam… pica rocks!
SASTOJCI (za 3 velike okrugle pice)
Tijesto:
- 200ml tople vode
- 25ml mlijeka
- 1 kasika ulja
- 1 kasika secera
- 1 kasikica soli
- 375g brasna
- 1 kesica suhog kvasca
Paradajz sos:
- 1 kasika ulja
- 1 malo ceno bijelog luka
- 400g paradajza iz konzerve ili flase
- so, secer, biber (po ukusu)
- 1 kasikica suhog origana
Za odozgo:
- sve sto vam dusa pozeli, a ovako ja najvise volim i upravo ovim redoslijedom: malo cilija (susenog, zdrobljenog), malo bijelog luka, rendana mozzarella, rendani parmezan, svjeza mocarela, sunka, gljive, crvena paprika.
Za kraj:
- malo maslinovog (ili nekog drugog ulja) s kojim cete premazati krajeve pice nakon pecenja
- malo narendanog parmezana za posuti prije posluzivanja (ja obicno preskocim, ali Mario voli da doda… znaci moze, a ne mora… po ukusu)
METOD
- Za mucenje tijesta koristim moju “kucnu pomocnicu” Miciku To je masina za pravljenje hljeba i jedna od glavnih masina u mojoj kuhinji (ako ne i glavna). Kada sam je kupila prije nekih 15 godina, koristila sam je iskljucivo za pravljenje hljeba. Mmmmm kako je kuca lijepo mirisala na peceni hljeb. U zadnje vrijeme rijetko pravim hljeb, ali Micika se puno koristi za mucenje raznoraznih tijesta. Tako i tijesta za picu. Elem, pomijesate sve sastojke za tijesto, lijepo to sve umutite, pa ostavite 30-40 minuta na toplom mjestu da nadodje (da se udvostruci).
- Dok tijesto nadolazi, napravite sos paradajz. Ugrijete ulje, pa dodate sitno sjeckani (ili propasirani) bijeli luk. Posto bijeli luk brzo gori, cim osjetite da se iz tave (ili serpe) siri miris luka, dodajte paradajz iz konzerve. Nema nista gore od ukusa i mirisa zagorjelog bijelog luka, zato se ne odmicite od sporeta dok ne ubacite paradajz. Sada smanjite vatru (paradajz ima obicaj da prsce po sporetu i oko sporeta, zato smanjite temperaturu i lagano krckajte). Kada se sos malo zgusne (nakon 15-ak minuta), malcice pobiberite, pa probajte. Da li cete trebati posoliti i/ili poseceriti zavisi koliko je kiseo paradajz koji koristite. Na kraju dodajte origano, pa iskljucite ringlu.
- Stavite u rernu kamen za pecenje pice, pa upalite rernu (sa ventilatorom) na 230 stepeni C. Ako imate rernu bez ventilatora, onda je ugrijte na 250 stepeni C.
- Dok se rerna i kamen griju, a tijesto vam je nadoslo, podijelite ga na 3 dijela. Rukama, sto tanje mozete, razvaljajte i oblikujte jedan komad (nema potrebe za oklagijom). Stavite picu na papir za pecenje. Premazite sosom od paradajza (ostavite krajeve ciste, bez paradajza), pospite rendanom mocarelom, parmezanom, i sa malo svjeze mocarele, pa pecite na vrelom kamenu (zajedno sa papirom) 7-8 minuta (ali drzite na oku, moglo bi biti gotovo i koji minut prije… znacete kada sir malo zarudi i pocne da “krcka”). Ovo je omiljena pica moje starije cerke i uvijek bude fenomenalna. Vjerujem da je razlog sto odozgo ima vrlo malo sastojaka, pa se uvijek prelijepo ispece. Ja licno volim da dodam jos kojesta
- Dok se jedna pica pece, pripremajte drugu, i tako redom…
- Kada je pica pecena, stavite je na neku veliku drvenu dasku (ili veliki tanjir), premazite cetkicom krajeve (na kojima nema paradajza) sa malo maslinovog ulja (ili chili ulja, ako volite… ja volim), pa je ostavite 2-3 minute da se malo ohladi (lakse je rezati kada sir nije previse vruc). Izrezite na trokute i sluzite posutu sa nekom finom salaticom, a ni ne mora. Mozda neko fino vino? Kako god, pica je sama za 10 i ne treba joj nista.
POSLUZIVANJE
Meni pica ide super sa salatom od rukole, koja je zacinjena sa tamnim balsamic sircetom. Mozda se pitate a gdje je tu maslinovo ulje. Iz zdravstvenih razloga izbjegavam ulja gdje mogu, a u ovoj salati mi ulje apsolutno ne fali. Nabacam taj zelenis tako po pici i uzivam A kada imam vremena (i sastojke) onda malo iskomplikujem ovu salatu, pa joj dodam feta sir, orahe i svjeze kruske, pa jos na kraju pospem sa malo narendanog parmezana.
RECEPT U SLICI
